Iluzija bliskosti
Sloboda
je kada mozes dugackim noktima da sviras klavir. Imala sam cesto obicaj to da
radim. Ne znam da li je sloboda mene trazila ili ja nju. Ali uvek smo se negde nalazile, sloboda i ja.
Bila je nekako daleka, i nikome nije dopustala da od nje dobije istinsku
bliskost. Nije znala, ni umela da se veze, da voli.
Sreca je kada ne umes da objasnis zasto si bas ti zasluzio da dozivis taj
trenutak neverovatnih emocija i secanja. Ali ne volim da jurim srecu.
Nije volela po trenucima da se razlikuje od drugih. Volela je samo da bude
drugacija po tome kako ce dozeviti minute, dane i sekunde.
Ljubav je kada ti kaze, ne btrni, ja sam tu. Ali ja sam to rekla nekome nekada
negde davno, u drugim dimenzijama, a onda sam otisla i nisam zelela da se
vratim.
Bila je uplasena, a nije htela da to primete, pa se onda nikome nije ni
otvarala. Govorilia je puno, ali kada je trebalo da govori o ljubavi, onda bi
se samo nasmejala i okrenula.
Ti ces me pozvati i ja cu se javiti. Pricacemo kratko, a onda cu ti reci kako
moram da idem.. A onda cemo izaci i pricati neke daleke tajne, bice nam lepo,
ali ja cu za tri dana zaboraviti. Ne
doopusti da te iluzija bliskosti koju ti prizam zavede. Gledacu cvece irisa i
tako ce me podsecati na tebe,par minuta, a onda cu zaboraviti. Ne plasim se ja
da te zavolim, ali ne zelim, a i ne umem. Niko me nije ni naucio. Mozda sam pre
i volela, ali ne znam da li je to bila prava ljubav. Sada znam da ne znam, i
necu se vise truditi. A ako si zaljubljen u svet onda to i nije neki veliki
problem. Bliski smo, ali me ne nalazis, mozda ti i kazem kako mi je stalo, ali
to nece biti upuceno tebi, vec iluziji o tebi. Pa ce se iluzija razbiti, a ja
cu otici da gledam i mirisem cvece irisa.