Bila je drugacija(za sve posebne zene)
Znala je ona najlepse da se smeje.Znala je I najteze da pati. Umela je i najjace da voli. Ali je uvek sijala. Bila je drugacija od drugih. Nije se ona isticala, sam zivot ju je isticao. Nije ona cak ni bila najlepsa, ali je najlepse umela da nosi svoju lepotu. Imala je male sake, ali je njima mogla da pomera planine. I mala stopala imala je ona. Njima je mogla da prepesaci kilometre i kilometre teskih trenutaka i da i dalje sija. Znate, bila je jako mala ali je ostavljala utisak neke velicine koju malo ljudi ima. Kada bi pusila cigarete, bio je to pomesan izgled male nevine devojcice istovremeno i kurve. Kazem, bila je drugacija, nije umela da se ljuti, samo je bila tuzna ako bi joj neko naneo nesto nazao. Onda bi tako nekoliko dana sedela sama, nije plakala, samo joj je leva ruka drhtala. I tako kad prodje tih par dana ustala bi, stavila sminku na svoje vec lepo lice I izasla na ulice I hodala kao da je dosla sa neke druge planete. Dosta pogleda bi bilo uprto u nju, mada ih ona nije primecivala. Gledela je pravo, ponekad svoj odraz u izlogu. Jednom je volela, puno puta bila zaljubljena. Mnogima se dala, mislili su svi,ali niko nije znao da se ona daje samo onom koga voli. U mislima, uvek je bila samo njegova, iako u zivotu nikada nisu bili zajedno. Ovoga puta je gotovo. Zavrsila je sa njim. Nasminkala se najlepse sto je umela i obukla najlepsu haljinu i najlepse cipele, stala je ispred ogledala, pogledala se i rekla:“Gotovo je, sada volis samo sebe i one ljude koji tebe vole. Nikada vise neces voleti onog ko tebe ne voli.“ Izasla je iz stana, otisla u klub i igrala kao da joj je to poslednji ples. Ne zna ni sama da kaze da li su je gledali ili ne. Ali ja vam garantujem da je svako makar jednom pogledao u tu lepu zenu. Ide ona napred, levo desno,nekad nazad,ali ide. Ovoga puta vise napred, nego nazad.ustala je jutros rano, pogledala se u ogledalo I rekla:”Volim te.”