Volela je neke druge svetove
Svetlost u tunelu koji je dugacak, tamnoplava kosulja i jedna solja kafe. Dobro jutro, gde si bila juce, da li se me se setila. Koliko ce jos putnika morati da prodje da uzdahnes moje ime. Nemoj se igrati bezanja. Tunel je i ovako vec previse dugacak, ne vidim svetlo, a prasina mi smeta. Mali olovni vojnici jos uvek stoje na mojoj polici, secam se kako si se nekada igrala sa njima. Sada si vec zena, i nije te briga za proslost. Plava kosulja i topla kafa, takvu te se secam. Takva si bila poslednji put kada sam te voleo. Obukla si se u nove boje i stavila sminku i rekla kako odlazis. Nisam umeo da shvatim kako je to zauvek. Opracu prljavstinu sapunom, a litica ce biti duboka i tamo cu te cekati. Nemam nameru da skocim, volim zivot, ali ako dodjes, mozda se i setis kako smo jednom sedeli tu i mastali kako cemo da poletimo. Bila si drugacija i nisi umela da se dajes polovicno, uvek si dolazila cela i lepsa nego prethodni put, sanjala si neke druge svetove a ja sam voleo realnost. Bezala si u neke druge dimenzije stvarnosti i vidjala neke tamo kako si ih ti nazivala andjele. Bio sam ljut, i nisam umeo da te razumem. zato si i otisla. Kazem ti, nemoj da sanjas drugacija bica, voli ono sto je ovde i sada, i sve ce biti u redu. Ali nisi me poslusala i otisla si da ih trazis, dok sam ja ostao sa toplom kafom i plavom kosuljom u ruci.