Cujem

Published on 08/24,2017

Cujem kako prolaze tramvaji,

Usamljene ulice

Po koji put vise pepeo?

Gledamo se.

A ne vidimo.

Hocemo li se ikada

Reci mi,

Ugledati na sebe same?

Ne znam.

Miris klisea,

Sveze kupljene knjige,

Gutljaj, dva.

Ispod karmina u boji

Osmeh.

Kako drugacije?

Oguglali smo na

Vremenski prostor

Ocajavamo.

Sazaljevamo sebe.

Ostajemo sami.

Po koji put?

Upalimo plamen.

Zatvorimo vrata.

Ugasimo cigaretu.

Uspemo casu vina,

Dva, tri kolacica,

Pored cajnika srece.

Ugasimo ustajale knjige

Ugasimo pepeo koji je ostao

Ugasimo ukus jutarnje kafe

Ugasimo cula

Pustimo da se dogadja!

Kako bismo inace umeli?

Drugacije?

Mislite da bih htela?

Ne, nikako.

Volim miris igracaka,

Jutarnjeg letnjeg alsfalta

Cokolade, one prave.

Avanture, bez predaha.

Odlaska, dolaska

Rastanaka, sastanaka

Klasike i repa,

Dzeza i Koldpleja

Metalike i Marcela,

Sopena i  Nine Simon.

Ostaje nam jos puno price.

Razumem vas.

Shvaticete jednom, svakako.

Naravno.

Nigde ne zurimo.

Jos cigara, dve.

Bice sve u redu.

 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=309755

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Cujem